قُلْ يَا أَيُّهَا الْكَافِرُونَ
Reci: 'O vi nevjernici'
U Muslimovom Sahihu se od Džabira navodi da je rekao: /701/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovo je poglavlje
i 'Reci: 'On, Allah je jedan!'', učio na dva rekata namaza poslije obavljenog tavafa." U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea prenosi se da je /702/ Allahov Poslanik, s.a.v.s., poglavlja:
"Reci: 'O vi nevjernici'", i
"Reci: 'On je Allah-Jedan'", na dva rekata sabaha. u Ahmedovom Musnedu od Ibn-Omera se prenosi da je /703/ Allahov Poslanik ova dva poglavlja učio na dva rekata namaza prije sabaha i dva rekata namaza poslije akšama, proučio dvadeset i nekoliko puta, ili deset i nekoliko puta." Ebu-Kasim et-Taberani prenosi da je Džebele ibn Haris, brat Zejda ibn Harisa, rekao da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /704/ "Kad legneš u postelju prouči:
'Reci: 'O vi nevjernici...'' do kraja, jer je ovo poglavlje odricanja od idolopoklonstva /širka/. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /705/ "Reci: 'O vi nevjernici'", vrijedi koliko četvrtina Kur’ana." Ovim poglavljem odriče se od onoga što rade idolopoklonici. Ono naređuje iskrenu predanost Allahu (ihlas). Riječi Uzvišenog: "Reci: 'O vi nevjernici'", odnose se na svakog nevjernika na Zemlji, iako su one u prvom redu upućene nevjernicima, Kurejšijama. Priča se da su oni bili tolike neznalice /džahili/ da su Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pozvali da jednu godinu zajedno obožavaju njihove kumire, a drugu ono što on obožava, pa je Allah objavio ovo poglavlje u kome je Svome Poslaniku, s.a.v.s., naredio da se u potpunosti odrekne njihove vjere,
لَا أَعْبُدُ مَا تَعْبُدُونَ
ja ne robujem onome čemu vi robujete
tj. kipove i one koje Mu ravnim smatrate.
وَلَا أَنْتُمْ عَابِدُونَ مَا أَعْبُدُ
niti ste vi robovi onome Kome ja robujem
tj. Allaha Koji nema nikakva sudruga. čestica ovdje je u ulozi odnosne zamjenice.
وَلَا أَنَا عَابِدٌ مَا عَبَدْتُمْ
niti sam ja rob onome čemu vi robujete
tj. ja niti ću obožavati ono što vi obožavate, niti ću to slijediti i za njim se povoditi, nego ću vjerovati i obožavati Allaha onako kako On voli i kako je On zadovoljan.
وَلَا أَنْتُمْ عَابِدُونَ مَا أَعْبُدُ
niti ste vi robovi Onome Kome ja robujem
tj. niste se povodili ni slušali Allahove naredbe i propise vezane za Njegove ibadate, nego ste sami od sebe izmislili kriva božanstva. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže:
"Oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa" (53:23), pa se Poslanik, s.a.v.s., odrekao svega što je njihovo. Otuda je značenje riječi:
"Nema boga osim Allaha, Muhammed je Allahov poslanik", tj. nema nikoga ko bi se mimo Allaha mogao obožavati, a jedini put da bi se ispravno vjerovalo jeste da se slijedi ono što je donio Poslanik, s.a.v.s. Međutim, idolopoklonici nisu obožavali Allaha, nego druga božanstva mimo Njega. Dakle, njihovo obožavanje nije propisao ni dozvolio Allah.
لَكُمْ دِينُكُمْ وَلِيَ دِينِ
Vama - vaša vjera, a meni - moja.
U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže:
"...i ako te oni budu u laž utjerivali, ti reci: 'Meni moja, a vama vaša djela; vi nećete odgovarati za ono što ja radim, a ja neću odgovarati za ono što vi radite.'" (10:41) Eš-Šafi i drugi učenjaci, Allah im se smilovao, na osnovu kur’anskog ajeta: "A vama vaša vjera, a meni moja" izvlače zaključak da su sve vrste kufra (nevjerovanja), zapravo jedna (ne)vjera. On smatra da je dozvoljeno da jevrej naslijedi kršćanina i obratno, jer su sve vjere, osim islama, neistina i jedna te ista stvar. Ahmed i neki drugi smatraju da nije dozvoljeno da se međusobno nasljeđuju radi hadisa: /706/ “Ne nasljeđuju se međusobno sljedbenici dvije različite vjere”.